Polyester
casting resin, epoxy resin, crystal clear resin......mi to zovemo jednom
rječju - EPOXY.. Ilitiga -tekuća
plastika sa staklenim efektom. :-)
Epoxy
je sintetička smola, dvokomponentna, dakle dolazi
u dvije komponente koje se mješaju u točno propisanim
omjerima i koja kao krajnji rezultat daje - stakloplastiku. Postoje brzosušeće
i sporosušeće..
Koristi se u industriji i brodogradnji čak, ali nama je
najzanimljivija u "proizvodnji" nakita i glaziranju dekorativnih
predmeta.
Ono što rijetki znaju (ili znaju, ali rijetko primjenjuju) je činjenica da je epoxy izuzetno kvalitetan kao ljepilo i kao takvo ima široku upotrebu.... Daje velike mogućnosti kombiniranja sa drugim materijalima, pa ima široku primjenu. Zbog svoje cijene nije baš pristupačan (ako govorimo o "pročišćenoj verziji kakva se koristi za nakit i dekorativne predmete), ali postoje i jeftinije varijante za širu primjenu-prihvatljivije cijene.
Postoje
razne vrste onoga što mi krajnje nazivamo epoxy... Npr. Poliesterska smola,
vinilesterska smola, epoksidna smola, staklena vlakna, gelcoat ...
Mi ćemo se zadržati na nama
najzanimljivijoj smoli; POLIESTERSKA I EPOKSIDNA (epoksilna, epoxy) smola
EPOXY
|
Epoxy smola je najkvalitetnije ljepilo dostupno u širokoj prodaji. Lijepi gotovo sve osim PVC-a i teflona. Inače je dvokomponentna i miješa se u omjeru 2:1 ili 1:1 (striktno poštujte uputstva proizvođača). Kad je ispravno aplicirana ima čvrstoću aluminija. Jednostavnija je i puno kvalitetnija od poliester smole. Ima jednu manu.... nije otporna na UV zrake, tako da ono što je dugotrajno izloženo suncu vremenom se jednostavno raspadne ako nije zaštićeno UV filterom. Ukoliko je zaštićena od sunca praktički je vječna i gotovo otporna na sve. Miješa se uvijek u minimalnim količinama, jer je smola poprilično skupa, a vrijeme upotrebe varira od 5 min do 2 sata, ovisi o smoli. Jako je važno mješati točne omjere.
POLIESTER
Poliesterska smola se aktivira tzv. katalizatorom ili aktivatorom u omjeru od
1-2%. Obično se ljeti stavlja manje katalizatora,
a zimi više. Ne smije se pretjerati s stavljanjem katalizatora jer prilikom
stvrdnjavanja poliester može popucati i ne izgleda lijepo. Poliesterska smola
je JAKO TOKSIČNA, pa sa njom treba raditi u dobro
provjetrenim prostorijama ili vani. Naravno, maska na licu - obavezna, kako bi
izbjegli udisanje para koje isparavaju prilikom rada sa poliesterom (a i
smrdiiiiiiii) i naravno, latex rukavice na rukama - isto tako, jer se smola
uvijek nekako nađe na prstima i teško ju je oprati....
Mješamo plastičnim žlicama ili drvenim štapičima.
Pogodna je za izradu debljih slojeva, a može joj se dodavati i raznorazne
predmete, komadiće...nečega (ovisno o vašoj ideji
i inspiraciji), slike i sl. Kad smo već kod slikica, sjetite
me (haha) da se kasnije vratim na savjet prilikom stavljanja slika u
"epoxy" (općenito). :-) Jeftinija je po
cijeni, dakle pristupačnija za kupnju i dolazi u većim
pakiranjima.
OPĆENITO.....
Epoksilna smola se češće koristi u ovom
našem svijetu - za hobby. Skoro je neotrovna (pogotovo u usporedbi sa
Poliesterom). Idealna je za izradu nakita. Ako se miješa u pravilnim omjerima,
fino se i brzo suši. Kad se osuši izgleda poput stakla.
Epoksidna smola najčešće dolazi u dvije kantice s dvije komponente: A i B, koje se miješaju u omjeru (uvijek onako i isključivo poštivajuči naputak proizvođača, postoje razlike). Znači stavi se recimo A komponenta i B komponenta, zatim se sve dobro promiješa i lijeva. Miješanje je dosta važno jer se mješanjem pokreće kemijska reakcija aktiviranja smole. Stoga ja katkad miješam i minutu više. Prije stvrdnjavanja imate otprilike od 20 minuta pa više, što ovisi o okolonoj temperaturi (ljeto/zima). Epoksidu obično treba puno više da se stvrdne, čak i 24 sata (do potpunog stvrdnjavanja i 48 sati...).
Epoksidna smola najčešće dolazi u dvije kantice s dvije komponente: A i B, koje se miješaju u omjeru (uvijek onako i isključivo poštivajuči naputak proizvođača, postoje razlike). Znači stavi se recimo A komponenta i B komponenta, zatim se sve dobro promiješa i lijeva. Miješanje je dosta važno jer se mješanjem pokreće kemijska reakcija aktiviranja smole. Stoga ja katkad miješam i minutu više. Prije stvrdnjavanja imate otprilike od 20 minuta pa više, što ovisi o okolonoj temperaturi (ljeto/zima). Epoksidu obično treba puno više da se stvrdne, čak i 24 sata (do potpunog stvrdnjavanja i 48 sati...).
Poliester katkad bude gotov i nakon jednog sata. Prilikom stvrdnjavanja smjesa
se dosta grije, stoga treba biti oprezan u izboru kalupa da se stijenke kalupa
jednostavno ne rastope.
Jednom kad se epoksid stvrdne tad ga je skoro nemoguće odvojiti od plastične posude, dok se poliester nakon dan dva može laganim tuckanjem izbaciti iz mjerice. Postoji kupovno rješenje pod nazivom-
PVA tekuca folija. Nanosi se krpicom ili spuzvicom i ona se ne brise.Kada se osuši, stvara tanki fil izmedu kalupa i naseg komada koji služi kao odvojivač.On se kasnije uklanja s proizvoda - vodom.
Ovo spominjem za one koji će se "baciti" na izradu poliesterskih kalupa.
Jednom kad se epoksid stvrdne tad ga je skoro nemoguće odvojiti od plastične posude, dok se poliester nakon dan dva može laganim tuckanjem izbaciti iz mjerice. Postoji kupovno rješenje pod nazivom-
PVA tekuca folija. Nanosi se krpicom ili spuzvicom i ona se ne brise.Kada se osuši, stvara tanki fil izmedu kalupa i naseg komada koji služi kao odvojivač.On se kasnije uklanja s proizvoda - vodom.
Ovo spominjem za one koji će se "baciti" na izradu poliesterskih kalupa.
Uglavnom... Sve predmete koje ste koristili prilikom izrade "smjese",
odmah operite ili bacite, ako su vam za jednokratnu upotrebu.
Postoje raznorazni pigmenti (boje) koje se mogu dodavati u epoxy, prilikom
izrade naših stvarčica, ali je uvijek jako važno da budu
od istog proizvođača kao i smola.
Mogu biti tekuće, puderaste ili paste.
Ali......."obojati" epoxy možete i na jeftiniji način, svakome dostupan. Začinima. Da, dobro ste pročitali... Začinima koje koristite u kuhinji. Idealan je cimet i crvena paprika i naravno, uvjet je da prah bude što puderastiji i da prilikom mješanja u epoxy dodajete malo, po malo začina, do željene boje, polako mješajuči kako nebi potakli stvaranje dodatnih nepotrebnih i nepoželjnih mjehurića. :-) Zgodan trik, zar ne?
A
SADA MALO O KALUPIMA...
Postoje raznorazne vrste kalupa koji se mogu koristiti za rad sa
epoxyem, ali je najbolje da su od latexa ili plastike. može i silikon, ali
njemu je upotreba ograničenog vijeka.. Ima ih svakakvih oblika (čak
i za 3D), ali mi smo uglavnom skloni improvizirati i smišljati raznorazne
kalupe sami.
LATEKS je najprihvatljiviji zbog svoje gipkosti, jer oblici iz njega doslovno
iskaču. :-) Sa lateks kalupičima
jedino ćete možda morati dodati malo više
stvrdnjivača (ako radite sa epoxy smolom), zbog
razvijanja/nerazvijanja temperature u kalupima od lateksa. Ali kao što sam
spomenula, sve ovisi i o vanjskoj temperaturi, dakle....praksa, vježba i
iskustvo, ključni su u svemu. :-)
PLASTIKA.... veeeeeeeeelik izbor.. Možete krenuti od modlica koje se
dobiju u svakoj bombonjeri (čak su i super
fleksibilne, a o oblicima da i ne govorim.. ) :-)
Ili....domaća
varijanta su raznorazne posudice za led (kojih sad već
i kod nas ima sa raznim zanimljivim oblicima) ili možete koristiti bilo koju
plastiku koja je otporna na toplinu.
Možete koristiti i plastične posudice od tvrđe
plastike, ali su vam onda samo za jednokratnu upotrebu, jer ćete
ih morati rezati ili trgati kako bi izvadili gotovu kreaciju iz njih.
EVO
I NEKOLIKO TRIKOVA KOJE JE DOBRO ZNATI....
-
Prilikom mješanja, mješati laganije, kako se nebi stvarali dodatni ne potrebni
mjehuriči zraka u samoj smjesi.
-
Nakon što ste izmješali smjesu, pustite je da odstoji nekoliko minuta prije
nego je krenete ulijevati u kalupiče (opet radi mjehurića...)
-
ulijevajte polako, uglavnom krenuvši od sredine(važno, ako zalijevate neki već
stavljeni ukras ili dodatak) možete se čak poslužiti i plastičnim
bočicama (aplikatorima) sa "kapalicom" -
pipcem, kako bi smjesu lijepo istiskivali (što ustvari nećete
doslovno raditi-pustite je neka sama "curi" van -opet radi zračnih
mjehurića)
-
u smolu možete uranjati ..... svašta.... Ne postoje pravila...od komadića
hrane do kamenčića i sl. Najčešće
se stavljaju slikice, a tu sad dolazi onaj trik na koji ste me trebali
podsjetiti... ;-)))
-
Kako nebi morali (ako već niste prije radi nečega)
testirati svoju tintu (boju) na isprintanim slikicama, najjednostavnije je da
sve slikice koje mislite uranjati u epoxy, jednostavno - površinski fiksirate
kako vam se boje sa slikice nebi "razlile"...
Najjednostavnije
je površinu premazati tankim slojem decoupage ljepila ili bilo kojim običnim
ljepilom koje se dobro suši. i pustiti da se osuši (ili cijeli proces ubrzati
fenom), a tek onda uroniti u smolu. Pripremite si slikice unaprijed.
:-) Nemojte ih lakirati bezbojnim lakovima za nokte ili sličnim
akrilnim lakovima, jer će ih epoxy rastopiti i opet ništa...
:-/
MJEHURIĆI,
MJEHURIĆI....
Dešavaju se svakome, ali najčešće
početnicima u radu sa epoxyem, pogotovo
ako prije rada jednostavno nisu imali uvid u nekoliko jednostavnih trikova...
Kao što je spomenuto, sve počinje još u procesu
mješanja... Kad se počne izrada, ako se i dese još neki mjehurići,
njih ćete najlakše odstraniti ako ih bocnete
lagano čačkalicom, vrškom
aplikatora (kojim radite), ponekad je dovoljno lagano puhnuti po predmetu kako
bi se "zaljuljala" masa i istisnula mjehuriće
sama ili kako neki rade (ja nisam probala), u raspršivač
(špricalicu) staviti alkohol (medicinski) i poprskati po površini. Planiram
probati, al ako netko proba prije, neka javi rezultate. :-))
Još jedan vrijedan štos koji koristi moja lošija (muška) polovica.. (haha) Osim što se za izbjegavanje mjehurića epoxy mora lijevati sa niskog (dakle, što bliže samom kalupiću), ponekad to možda nije moguće, pa se onda dobro poslužiti efektom tobogana.. Sad se razrogačenih očiju u čudu pitate-o čemu ova žena priča?? Uzmete štapić, za ražnjiće (drveni) ili štapić od sladoleda (sigurna sam da ih svaka kreativna,umjetnička i stvaralačka duša čuva doma u večoj količini..) držite ga nakošenog iznad posudice ili kalupa u koji ulijevate epoxy, a epoxy nanašate na štapič i pustite ga da lagano klizi i "kapne" u kalupić. Probajte-super je!
E sad.... Mnogi su inpresionirani nabubrenim, volumenskim, trbušastim izgledom
epoxy-a na medaljonima...Istina, to izgleda puno atraktivnije od samo tankog
glazurnog, zaštitnog sloja, ali... Jedino rješenje je upotreba epoxy
stickersa (ima ih raznih veličina i oblika,
samoljepljivi su, ali još uvijek istražujem GDJE na našem tržištu su
dostupni).
Kompliciranija varijanta je da sami izrađujete
iste, ali vam u tom slučaju trebaju kalupiči
u kojima ćete napraviti točno
to što želite po veličini i obliku, što vremenski produžuje
cijelu priču izrade... Ako se odlučite
za ovu varijantu, unaprijed si napravite veću količinu
potrebnih oblika i uskladištite. Ljepljenje "kapica" na naljepljenu
(i fiksiranu-kako je ranije opisano) površinu slike na medaljonu, isto tako
možete "obaviti" tankim premazom epoxya. Evo još jedan - moj vlastiti trik i nadam se da će vam pomoći i olakšati. Nije skup, investirati morate samo u plastične žlice, koje se uglavnom prodaju u velikim paketima (50, 100, 200 komada) za desetak kuna.
Neka budu velike, jer vam jedan "model" žlice može poslužiti za veće ili manje promjere u izradi "poklopčića".. Dakle, proces izrade vam ne moram posebno objašnjavati, očito je, ali vam mogu savjetovati da razlijevanje epoxy-a u širinu koju ne želite, možete ograničiti stavljanjem prstena (izrezanog od plastičnih boca i sl., te lievati unutar stijenki inproviziranog kalupa. Super je to što odjednom možete napraviti puno komada i kasnije sve bacate. :-) Jedino pripreme malo duže traju, ali dobra priprema i organizacija je pola posla. :-)
Sljedeća dilema je kako probušiti rupe u gotovim epoxy stvarčicama.. Iskreno, ja ponekad koristim one tanke, tanke slamćice, prozirne, narezane na visinu debljine onoga što izrađujem (mrvu duže, ali to se kasnije lijepo odrstrani), pa ih umetnem u izlivenu smjesu, na mjesta gdje želim rupe, ali to ograničava veličinu rupe samim promjerom slamčice, pa je nekada ipak potrebno rupe napraviti naknadno, a to možete običnom ručnom bušilicom (ili električnom). Debljinu svrdla prilagodite potrebama za veličinom rupa, a ostalo je praksa.Nema druge.. :-) E sad... Obično ostanu bijeli rubovi nakon bušenja, to se nažalost ne može izbjeći, ali se može ublažiti nanošenjem (tanko, tanko) sloja epoxy-a tankim kistom. Kao da bojate unutarnje rubove. I naravno, opet treba čekati da se osuši....
Uh.... Bilo je ovo dugo i iscrpno štivo, ali sam sigurna da sam još štošta
zaboravila spomenuti, pa očekujem da pitate u
komentaru ili na mail sa subjectom "tips & tricks", kako je
navedeno na stranici ovog bloga...
Do sljedećeg bloga okušajte se u radu s epoxyem,
ako još niste, a i vrijeme je idealno jer možete raditi na otvorenom..
S obzirom da nisam sretnica koja će ove godine vidjeti
mora, mislim da ću svoj odmor provesti krajnje
kreativno, poučno i maštovito, zato... kao što ja
uvijek kažem......stay tuned!
Vaša HobbyEla